Tradicija spužvarstva u obitelji Tanfara počinje 1856. sa pradjedom Dankom Tanfarom.

Spuga 2 osnovana je 1989. godine od strane Danka Tanfara potomka Danka Tanfara te nositelja njegovog imena.

2000. godine njegov sin Roko Tanfara preuzima tvrtku nakon naglog umirovljenja njegova oca.

Od 1989. do danas tvrtka je stasala te je danas vlasnik tri ronilačka broda te jedne male opremljenje rafinerije spužvi. Kroz posljednje godine rada tvrtka je povećala i broj svojih klijenata te tako znatno proširila svoja poslovanja i vidike.

Namjera je da ne stanemo na tome te da naš rad podignemo na još veću razinu,

na obostranu radost nas i naših kupaca.

Spužvarstvo na otoku Krapanj

Spužvarstvo na otoku Krapnju javlja se prije više od 300 godina kad je tom čuvenom zanatu krapljane podušio fra Antun iz Grčke. U počecima Krapljanji su se otisnuli na more u malim gajetama te iz istih sa ostima lovili čuvenu spužv. U brodicama ih je najmanje bilo 2, a najviše 5.

Razvoj ronjenja na hrvatskoj obali počinje kada Pomorska vlast K. U. K. 1893. god. iz Trsta šalje na otok Krapanj kod Šibenika dvojicu ronilaca iz Pirana, koji u sastavu i organizaciji tršćanskog ribarskog društva vrše ronilačku izobrazbu desetorice dragovoljaca spužvara - ostičara. Ista Pomorska vlast darovala je tom prigodom otočanima jednu Siebe - Gorman ronilačku opremu. Ovakav tečaj ponovio se i 1896., tako da 1911. na Krapnju roni 16 ovako obučenih ronilaca i još 9 koji su obuku prošli u Carskoj ratnoj mornarici u Puli.

No ovaj period obilježen je i žestokim sukobom interesa između sakupljača spužve sa površine, takozvanih ostičara i ronilaca skafanderom, takozvanih palombara.

Onodobna ronilačka škola Ratne mornarice u Puli bila je, dakle, rasadnik ronilaca, a Pomorska Vlada u Trstu kompetentan i odgovoran organ javne administracije, jer je potaknut gospodarskim interesom tršćanskih trgovaca (ROSENFELD, GASTEIGER, LIPICER) proveo transfer nove ronilačke tehnologije siromašnim otočanima, potičući i unapređujući tradicionalni zanat sakupljanja spužava, ali i arbitrirajući odgovarajućim administrativnim mjerama u lokalnom sukobu koji je nova tehnologija uzrokovala.

O tome c. k. Nadzornik ribarstva kod Pomorske Vlade u Trstu piše: "Ovi su palombari, preko volje i namjere društva bili sredstvom da se samo neki pojedinci u Krapnju okoriste; odtud sila svakakovih neprilika; u mjestu nastao razdor, koji je imao da za stalno dođe do krupnih posljedica.

Pomorska vlada u Trstu, kojoj je do toga bilo da uvedenje palombara u Krapnju unapredi spužvarski obrt, nije mogla dopustiti da uvedenje isto bude izvrnuto u druge svrhe, pak je preuzela shodne korake kako bi se svi krapanjski ribari udružili, a da palobari budu uvedeni na korist same udružbe, biva čitava sela, kojemu je lov spužava najprvi dobitak. Osnova je naišla na nepredvidive ogromne poteškoće, koje su napokon sve svladane; pak sada ne dva, nego četiri ronila rade na korist udružbe u koju stupili gotovo svi kuće gospodari".

O istoj temi don Krsto Stošić: "Pomorska je vlast u Trstu nastojala, da unapredi spužvarski obrt, pa je godine 1893. i 1896. dala zadrugi u Krapnju ronilački aparat. U tim godinama bilo je 14 ronilaca, ali su previše uništavali spuge, da je morala vlast posredovati. Nastala je borba između onih koji su imali i drugih koji nisu imali ronilačke aparate. Pomorska je vlast 1904. i 1907. odredila način lova za jedne i druge".

ZA AUSTRO - UGARSKE ronioci su još radili na pregledu i čišćenju podvodnih djelova brodskog trupa, različitim lučkim radovima, vađenju torpeda sa dna nakon vježbi gađanja, vađenju potonulih predmeta, a radna dubina nije prelazila 30 metara.

U KRALJEVINI JUGOSLA VIJI nije ostvaren značajniji pomak u ronjenju; obuka

ronilaca Ratne mornarice premještena je u Tivat, a civilne ronilačke obuke nije bilo.

U II SVJETSKOM RATU osnovan je na Visu odred za spašavanje koji je uklanjao ruševine u lukama i vadio potonule brodove pa je do 1945. god. radilo već 25 ekipa ronilaca, a iste su radile i na gradnji srušenih mostova.

DRŽAVA FNRJ osniva 1947. godine u Splitu tvrtku "Brodospas" koja se bavi tegljenjem, spašavanjem, rezanjem željeznih olupina i drugim različitim pomorskim radovima. Uvođenje autonomne opreme u "Brodospas" vezano je za smrt inženjera Karla Baumana, koji je poginuo u Splitu 06. 07. 1954. god. roneći uređajem na kisik Drager mod. 138. Ista je firma vadila 70. - ih u Otrantu bačve otrovnog tereta potonulog broda "Cavtat" i tada je prvi put upotrebljena sintetska plinska mješavina, a kapitalnim pothvatom "Brodospasa" može se smatrati vađenje potonu log kemijskog tankera "Brigita Montanari", sa teretom toksičnog VCM - a, u Murterskom moru sredinom 80. - ih, kada se također ronilo mixed - gas tehnikom. U istom razdoblju razvijalo se i specijalizirano građevinsko poduzeće "Pomgrad" iz Splita izvodeći velike građevinske operacije na izgradnji luka u ex Jugoslaviji i inozemstvu. Firme koje su zapošljavale vlastite ronioce bile su još GP "Primorje" iz Rijeke, "Aldo Rismondo" iz Rovinja, GP "Dubrovnik", vojno građevinsko poduzeće "Lavčević", ali i ustanova za održavanje plovnih putova "Plovput" iz Splita. Spužve su izlovljavali ronioci poduzeća "Spužvar" iz Krapnja, isti su vadili i koralj kao i "Koraljarska zadruga" iz Zlarina.